Stomatologija u suvremenom životu se daleko odmakla od nekadašnjeg klasičnog ˝popravka zuba˝ te se danas sve više susrećemo s upotrebom pojmova estetike i ljepote unutar dentalne medicine. Stoga ne čudi da se danas sve više pacijenata raspituje i interesira oko procesa izbjeljivanja – što je, kako se radi, da li šteti zubima?
U dentalnoj medicini razlikujemo dvije vrste obojenja zuba – endogena (unutrašnja) i egzogena (vanjska), a upravo ovim posljednjim se i bavimo kada mislimo na klasično izbjeljivanje zubi u ordinaciji ili kod kuće.
U stomatologiji možemo danas pronaći dvije vrste izbjeljivanja – unutarnje i vanjsko. Unutarnje izbjeljivanje koristi se kod prethodno liječenih zuba koji u pojedinim situacijama mogu poprimiti sivkastu boju, te je za njihovo ponovno izbjeljivanje potrebno ukloniti plombu te u zub na nekoliko dana aplicirati određeni preparat za izbjeljivanje koji vraća prirodnu boju zuba. Taj zahvat također vrlo uspješno radimo u Ordinaciji Arnautović. Preduvjet za njega je postojanje dovoljne čvrste strukture zuba, bez plombi, nadogradnji ili krunica na / u zubima.
Vanjsko izbjeljivanje je ono klasično izbjeljivanje na koje pacijenti misle kada nas pitaju o njemu. U Ordinaciji Arnautović provodimo ga na dva načina:
1) Ordinacijsko izbjeljivanje
2) Kućno izbjeljivanje udlagama
Bitno je napomenuti kako stomatolog mora na pregledu uvijek samostalno procijeniti o kojoj vrsti obojenja je riječ. Naime, ponekad je dovoljno ukloniti kamenac, ispjeskariti te ispolirati zube pastom kako bi se uklonili samo površinski pigmenti uzrokovani obojenjima iz hrane i piće, što je normalni i sastavi dio svakog života. Također, čak i ako je potrebno provesti postupak izbjeljivanja, ono je utoliko uspješnije što su zubi bolje prethodno pripremljeni uklanjanjem kamenca i pjeskarenjem.
Sredstva za izbjeljivanje
U nastavku se nabrajaju najpoznatija sredstva za izbjeljivanje.
a) Vodikov peroksid – najpoznatije sredstvo za izbjeljivanje koje svoje djelovanje temelji na kemijskom razlaganju na vodu i kisik. Daljnjim se reakcijama oslobađaju slobodni radikali koji razlažu kemijske veze u pigmentu te se mijenja smjer reflektirane svjetlosti što mi doživljavamo kao promjenu boje u svjetliju. Koristi se i za vanjsko i za unutarnje izbjeljivanje zuba (u različitim koncentracijama).
b) Karbamid peroksid – kemijskim procesima raspada se na vodikov peroksid te potom slijedi prethodno opisana metoda izbjeljivanja.
c) Natrijev perborat – dolazi u obliku praha, te se koristi za unutarnje izbjeljivanje; kemijskim reakcijama također se razlaže na vodikov peroksid.
Postupak izbjeljivanja započinje dogovaranjem termina za konzultacije o navedenom postupku, gdje stomatolog procjenjuje vrstu obojenja i stanje tvrdog zubnog tkiva. S pomoću ključa boja određuje se pacijentova početna boja, učine se fotografije zuba te se poslušaju pacijentove želje oko buduće boje zuba kako bi se moglo procijeniti da li se zahvatom izbjeljivanja može uopće postići tu željenu boju.
Kućno izbjeljivanje i ordinacijsko izbjeljivanje
U Ordinaciji Arnautović radimo dvije metode vanjskog izbjeljivanja:
1) kućno izbjeljivanje i
2) ordinacijsko izbjeljivanje
U našoj ordinaciji preferiramo kućno izbjeljivanje gdje pacijent dobije na korištenje nekoliko tuba gela za izbjeljivanje u kombinaciji s individualiziranim udlagama napravljenim po otiscima njegovih zubi. Takav način izbjeljivanja koristi manje koncentracije vodikovog peroksida, zubi se sporijim procesom izbjeljuju, ali je izbjeljivanje u konačnici dugotrajnije i temeljitije. Sam postupak vrlo je jednostavan, a pacijent dobije detaljno objašnjenje i upute kako se ono izvodi. Izbjeljivanje se provodi tijekom spavanja u trajanju od barem 4 do 6 sati.
Ordinacijsko izbjeljivanje izvodi se u ordinaciji u trajanju od nekih 40ak minuta, gdje se pacijentu zubno meso zaštiti posebnim gelom, a na zube se aplicira gel za izbjeljivanje u nešto većoj koncentraciji te nakon 40ak minuta imamo zube uglavnom bjelje za nekoliko nijansi.
Sredstva za izbjeljivanje u pravilu ne uzrokuju nikakve trajne promjene u osjetljivosti zuba, a bilo kakve manje osjetljivosti su moguće, normalne i prolaze kroz nekoliko dana.
Kao i u svemu, pravilo je ne pretjerivati s učestalošću niti koncentracijom, stoga izbjeljivanje zubi svakako je poželjno napraviti u indiciranim slučajevima, ali se teži pri tome upotrebljavati što niže koncentracije vodikovog peroksida i ne ponavljati postupak prečesto.
Jednom postignuta izbijeljena boja uglavnom i ostaje u tim nijansama, ali bitno je onda redovito provoditi čišćenje kamenca i pjeskarenje kako bi se uklonili površinski pigmenti, a zubi dobili svjež izgled.
Za kraj je važno napomenuti da pacijent mora biti upoznat sa svojim eventualnim alergijama na navedena sredstva za izbjeljivanje, te u tom slučaju postupak izbjeljivanja je kontraindiciran. S obzirom na to da se vodikov peroksid nalazi u većini sredstava za uklanjanje mrlja s robe, takvi pacijenti su uglavnom već doživjeli neke neugodne kožne promjene te su s time i upoznati.
Ako tražite kvalitetnu uslugu izbjeljivanje zubi, javite nam se i zakažite termin u našoj ordinaciji.